unesco-seeklogo

Petrovaradinska tvrđava

Petrovaradinska tvrđava

Petrovaradinska tvrđava spada u red najočuvanijih i najlepših velikih fortifikacijskih objekata u Evropi, a pod zaštitu države stavljena je 1951. godine, od kada predstavlja kulturni simbol grada i turističku atrakciju. Na Tvrđavi se danas nalaze Muzej i Arhiv Grada Novog Sada, hotel i restorani, ateljei i galerije likovnih umetnika i umetnica, Akademija umetnosti, Astronomska opservatorija, Planetarijum i drugi sadržaji. Godinama se ovde održava i veliki muzički festival Exit.

Njena površina iznosi 112 hektara, a podzemne vojne galerije na četiri nivoa bile su dugačke nestvarnih 16 km. Tvrđava je imala „vodeni grad“, odnosno kanale između bedema koji su, prema potrebi punjeni vodom iz Dunava, kao i gornju tvrđavu, koja je danas turistička atrakcija. Kolosalno utvrđenje sa posadom je za tadašnju ratnu tehniku bilo neosvojivo, pa je nazvano Gibraltar na Dunavu.

Kamen temeljac današnje Petrovaradinske tvrđave postavljen je 1692. godine. Sa izvesnim prekidima izgradnja je privedena kraju 1780, a uz tvrđavu je izgrađeno i urbanizovano Podgrađe. Na izgradnji tvrđave radilo je i okolno srpsko stanovništvo. Srbi su zbog teškog kuluka prokleli Tvrđavu, da joj „kiselo drvo“ uništi temelje i da je sruši. Priča se kako je cigla dodavana iz ruke u ruku, od ciglane s Trandžamenta do gradilišta. Petrovaradinska tvrđava broji neverovatnih 40 miliona cigala utrošenih za izgradnju ovog monumentalnog utvrđenja, a kako nikada nije zaista upotrebljena za zaštitu od prodora Osmanlija, smatra se jednim od najpromašenijih investicija Habzburške monarhije. Ipak, njena genijalna arhitektura na nekoliko nivoa zaštite sprečila bi napadače već pri prvom pokušaju da je osvoje.

Kao zvanična godina završetka Petrovaradinske tvrđave pominje se 1780, mada su neki radovi trajali do 1790. godine. Ona je i tada bila najsavremenija tvrđava Austrougarske monarhije. Ova fortifikacija zauzima drugo mesto u Evropi. Veća od nje je samo tvrđava u Verdenu, ali je ona pretrpela znatna oštećenja u Prvom svetskom ratu.

Osim muzičkih nastupa, Doček 2023. u Novom Sadu obeležiće i spektakularne izložbe i drugi vizueln i programi – izložba „Mileva: Mi smo stena” inspirisana velikom srpskom naučnicom svetskog ranga, Milevom Marić Ajnštajn, u Muzeju grada Novog Sada, autora dr Dušan Jovović, kao i Teslina svetlosna galerija u okviru koje će svoje vizuelne radove na Tvrđavi prikazati Dorijan Kolundžija, koji vodi studio za nove medije „Galerija 12”, čiji je jedan od projekata Muzej budućnosti u Dubaiju, Chida Yasuhiro iz Japana, jedan od Artdeksovih (Artdex) „Devet izvanrednih svetskih umetnika svetlosti” i Pavla Beranova iz Češke, dobitnica nagrada za interaktivne instalacije i najbolji dizajn osvetljenja.

Scroll to Top